Dana 19.09. Ljeta Gospodnjeg 2009. uz molitvu i Božju pomoć, kao i svaki put, točno u ponoć krenusmo na put.
Na našu veliku radost primismo i ove godine, od naših prijatelja iz Hrvaca, poziv da sviramo svečanu Svetu Misu za dane općine Hrvace.
Uputismo se, dakle, laganom vožnjom, preko Bosne, za Hrvace.
I tako uz par upitnih skretanja, zahvaljujući našem pilotu,kopilotu i navigatoru dokopasmo se mi Livna, gdje smo morali malo zastati da otpjevamo koju GANGU i RERU.
Hvala Bogu i Blaženoj Djevici Mariji oko 10 sati smo i stigli na cilj.
S obzirom kako smo prošle godine bili u stisci s vremenom,čisto hrvatski – cajtnot-u, odlučili smo da nam se ne smije isto dogoditi ove godine.Prvo smo se prijavili našem prijatelju Štefu, kod kojeg smo sačekali Duju te se nakon manjeg osvježenja i pozdravljanja sa prijateljima zaputili put Crkve.
Kako je bio gust raspored događanja, kanili smo što prije namjestiti opremu i učiniti tonsku probu, no kad ono… šok, nevjerica,!
Zvučnici i monitori zuje, bas ne radi, sveopći raspad sustava.
No ipak nakon kraćeg živciranja,blijedi i preznojeni uspjeli smo otkloniti poteškoće.
Toliko su neki od nas postali „nervozni“ da su zaspali na klupi u Crkvi od silnog nerviranja.
Čak je i Duje iskopao rezervni bas, koji na svu sreću ipak nije bio potreban, te smo na miru odradili probu. Potom smo ručali i malo se osvježili,te se oko 17 sati zaputili put Crkve. Osim crkvenog goda i dana općine, te nedjelje se održavala i Krizma, tako da je crkva u Hrvacama bila prepuna. Uz naše domaćine fra.Franu i fra.Božu, misu je predvodio biskupov izaslanik don Drago Šimundža, koji je nakon mise izrazio veliko oduševljenje našom izvedbom.
Tad je uslijedio vrhunac.
Naime,prošle godine prilikom našeg posjeta Duje nam je dao riječi pjesme posvećene Gospi žalosnoj Hrvaćanskoj koju pjevaju u Hrvacama i koju je napisala časna sestra Sofija Cvitković.
Želeći da mi obradimo pjesmu, na naš „susretaški“ način.
Već provjerenom taktikom, Borinom melodijom i aranžmanom Susreta, napravismo i to.
Uz malu bojazan, nismo bili sigurni kako će ljudi reagirati jer je to njihova pjesma, otpjevali smo pjesmu.
No oduševljenje i najdublje emocije koje su se provalile uz gromoglasan pljesak odagnao je svaku sumnju ako je i bila u kome od nas.
Pogotovo kad nas je časna sestra zamolila da joj obavezno pošaljemo notni zapis obrade pjesme.
Nakon mise proveli smo ugodnu večer uz bogati kulturni program i gozbu u društvu naših prijatelja i domaćina Duje i Štefa, uz njihove obitelji, načelnika gosp.Dinka Bošnjaka te našeg fra Frane bez kojih našeg gostovanja vjerovatno ne bi ni bilo.
Nakon fešte, puna srca i duše otišli smo na počinak.
Sutradan smo posjetili naše prijatelje u Sinju, alkara Ivandića i njegova momka Domazeta, Draška Talaju te Davora Benju iz Viteškog aklarskog društva.
Ručali smo u Hrvacama kod naših Duje i Dunje, nakon kojeg smo se rastali od naših prijatelja uz želje za što bržim ponovnim susretom.
Zamišljeni, sa osmjesima na licima, samo smo potvrdili ono što su već neki od nas znali – Hrvace imaju posebno mjesto u našim srcima!
Zaputili smo se kući, putem koji se uz neplanirane poteškoće malko odužio.No kao i dosad ,uz Božju pomoć, sretno smo stigli svojim kućama.
